Zovem se Nemanja Bogdanov i porijeklom sam sa njivama ukrašenog i ravnog sjevera. Od malena sam svoj eskapizam pronalazio u crtanju. Ta prečesta dječija zanimacija je proklijala u meni i nastavio sam da crtam cio svoj život. Dojio sam svoju maštu gledajući dokumentarce legendarnog ser David Attenborougha, Ray Mearsa, Bruce Parryja i naravno emisiju „Svet na dlanu“ sa svima dragim Slobodanom Mićićem, koji su mi otvorili prozor u svijet i motivisali me da jednog dana i sam krenem u avanture. Avanture koje savršeno prati brend NAPAPIJRI.
Ako bih se sveo na dvije osobine, na jednu vrlinu i jednu manu, to su strah i radoznalost. Srećom, radoznalost je prevladala žaoke straha i zbog toga sam riješio da krenem na dio planete gdje je priroda jasno rekla da tu niste dobrodošli. Tu se rodio taj sitan mali plamen, sitan i dovoljan da ga šapat ugasi, ali plamen inata koji mi je rekao „ja želim da idem baš tu, baš zato što ne smijem“.
Lista želja bila je duga. Vidjeti Japan! Ulan Bator i Mongoliju, Gobi Pustinju? Naravno, pa to bi bilo idealno. „Zamisli da se popneš na Olimp?“. „Koji je najveći vrh Balkana uopšte?“. Te skoro nesuvisle razgovore smo vodili tu i tamo imamo, nesvjesni da mi krojimo planove.
Počelo je nasumično. Idemo transsibirskom željeznicom! Prvo u Bjelorusiju pa od Moskve do Vladivostoka, odatle u Japan. A mogli bismo da stanemo u Burjatiju u povratku, u Ulan Ude i spustimo se u Mongoliju. E, ali tu je Kina. Kada smo tamo moramo vidjeti Kineki zid. Ledom okovana planinska kruna koja okružuje Ulan Bator u Mongoliji, zaleđeno Bajkalsko jezero u Rusiji, Sibir kao najstroži učitelj koji gorko kažnjava svaku i najmanju omašku. Naučili smo mnogo na tom dvomjesečnom putu. Vidjeli smo stvari kojima naša mašta jednostavno nije dorasla.
Nismo ni stigli kući već smo imali plan. Novi cilj. I tako je nakon svakog putovanja.
Na svim mojim putovanjima, jakna je F dio odjeće koju nosim! Uvek nastojim da mi odjeća bude što versatilnija. Kao neko ko previše pati od estetskog doživljaja, ta naizgled mana me je spasila i navela na još temeljnije istraživanje. Upravo tada sam otkrio brend NAPAPIJRI.
Znao sam ja već za NAPAPIJRI. Zatekao sam se u prodavnici i isprobao jaknu, iskreno skeptično. Htio sam da vidim da li bi mi lijepo stajala. Koliko bi to dobre fotke ispale, pomislio sam. I onda sam odradio svoju malu gimnastičku proceduru koju radim kada isprobavam jakne.
Ne podiže mi se na leđima kada se sagnem, ali mi i ne visi. Rukavi su mi taman, ali imam potpun raspon pokreta ruku, mogu da se penjem u njoj. Dobro, kapuljača je modularna mogu da je nosim kao šal i kao kapuljaču na kapu ako je jako hladno. Stajao sam u toj jakni gledajući tu čuvenu norvešku zastavicu i pitajući se da li je moguće da mi je savršena jakna bila pod nosom sve vrijeme.
Otišao sam kući brzim hodom, koji radoznalost nalaže. Morao sam da istražim ovaj brend koji je postao svjetski trend. Zar je moguće da je ovom popularnom brendu de facto glavni modni detalj zapravo jakna koja će istrpjeti sve što ja moram da joj uradim?
Nisam znao tada, ali znam sada – da. O koliko samo DA!
Ako se penjete uz jezive strmine kao što je Kavkaz ili Vorotan klisura, jakna ne smije da vam otežava pokrete ruku. Ako išta, mora biti lagana, uz tijelo i pruža pun raspon. Moja NAPAPIJRI Rainforest jakna je bila upravo to. Nisam ni shvatio kolko je ono zapravo savršeno modularna i versatilna dok nisam doživio ono što je prijetnja svakome ko se usudi da šeta na litici. Proklizao sam kada je krečnjačka stijena odlučila da se odroni i pošalje me u ponor. Tijelo je već naglasilo gdje će biti modrica, pantalone su pokazale gdje bi posjekotne bile da je materijal bio malo tanji, ali jakna? Bila je malo prašnjava.
Malo sam čak i htio da se poderala negde. Nešto sitno što bih mogao da zakrpim. Kao dokaz da je nošena, ali evo, ja je i dalje mogu komotno nositi gradom. Izgleda isto kao što je izgledala tada kada sam je kupio. A preživjela je Vorotan klisuru, Enguri Klisuru, Kavkaz/Čeladi glečer, Olimp/Mitikas, Kajmakčalan, Golem Korab, Černobil, ni sam više ne znam šta.
Od tog dana, pa evo do sada, jedina opcija kada su jakne u pitanju je NAPAPIJRI. Želio sam da u svom garderoberu imam modele za sve sezone! I držim se tog mišljenja do sada, kada je aktuelna kolekcija za jesen/zimu. Ne znam koje bih modele prije izdvojio – da li jakne, prsluke, dukseve, pantalone... Da, jakne su za mene must, ali nisam mogao da odolim i drugim jesenjim komadima. Savršeni su za vjetrovite dane koje provodim u Novom Sadu, ali i za sve avanture na koje ću tek krenuti.
Bilo ih je mnogo do sada. Mogao bih danima da vam pričam o njima. Biće ih još i u budućnosti. I siguran sam da će me tokom svake od njih, ali i svih drugih avantura, pratiti moje NAPAPIJRI jakne i modeli kojima sam ove jeseni upotpunio svoj garderober.
Pronađite ih u Buzz šopovima ili online i odvažite se da zajedno osvojite ovaj svijet.
.png)
